Babuška ili Matroška? St.Petersburg

  • Facebook

Dragi moji dobro došli u St.Petersburg, molim vas čitajte St.Peterburg, a ne kao Englezi!”; kaže nama vodič. Hm, pa dobro. Ja opet ko”

Englez…Sletili mi u zračnu luku Pulkovo. Direktna let Croatia Airlines, 2 i nešto sata, divota. Sendvič veličine pol kruha, želudac sit. Zračna luka, mir i tišina, nigdje nikoga. Samo mi. Šetkaju se policajke sa onim kapicama iz doba Druga Tita, i eto nas na prvoj kontroli. Onako psihološki na prvu da vas odmah prestraše, on vas gleda, ima na prozoru i centimetar pa vam odmah zapiše i visinu, vjerojatno i senzor za broj cipela na podu..i dođem na red i pita me nakon što uzme moju putovnicu, kako se zovem, hm..to sam se još i sjetila ali onda me pita koliko godina imam, a ja mmmm..a ha, 34. Brzo ja. Smijem se, ali ništa on hladan. I pusti me. Generalno, zračna luka je nova, al mi ide na živce malo im wc-i nisu baš nešto ultra čisti, sve ostalo je. No, samo da kažem kako je spranj 2016.godine, u Zagrebu 35 a ovdje 14 stupnjeva i uvijek nešto puše, pa je osjećaj još gori. A prije par dana im je bilo 35. Tako da, kad krećete na put, napunite kofer raznovrsnom prtljagom. Vozeći se prema hotelu, kroz cijeli grad ne kužim uopće di sam. Prolazimo mi kroz Staljinke, Hruščovke..tzv. zgrade u kojima je kvadrat stana gotovo 6.000 eur, jer su ih gradili za to vrijeme spomenutih vladara, ali cijena je visoka zbog kvalitete i samo strop je oko 4,50 m. Novogradnja je kažu oko 1.100 eur van centra. Inače grad ima 5 milijona stanovnika, recimo kao Atena ili Berlin ako se ne varam, samo ovdje je metro ukopan u zemlju oko 70 metara (odmah su si sklonište napravili) i dok se digneš treba sto godina, ali je metro najčišći kojeg sam ikada vidjela, bez ijedne kante za smeće. Cijena jedne karte je 3,5 kune. Da, tako malo. U Berlinu plaćam 2,70 eur. Inače rublja je početkom godine bila odlična za nas, jer ste za 1 eur dobili 90 rublja, a sada je 1 eur oko 70 rublja. Pa vam to dođe kao i kuna bez nule, dakle 350 rublja je 35 kuna. Kako volim Rusiju, nemaš brige sa valutom. Smjestili su nas u neki nov novcat hotel i išli smo do crkve Spas na Krvi, (iskreno sve crkve imaju veze sa nekom tragičnom pričom tako da pola nisam zapamtila), ovu jesam, crkva je sagrađena na mjestu gdje su cara Aleksandra II ubili 1881.

Spas na krvi
Spas na krvi

Atentator je bacio bombu na kočiju Aleksandra i time uzeo Rusiji velikog cara koji je oslobodio kmetove. . Divna je, izgleda kao prava ruska! I ono zbog čega smo i došli su tzv.bijele noći. Pojma nisam imala što je to. I čak niti tamo jer je dva dana bilo jako oblačna, ali treći dan je bilo skroz vedro pa kad smo izašli iz kazališta u 23.00 bio je dan. I to mi je bilo nešto najljepše. Prvi dan smo gledali dizanje mostova, usred noći oko 1 iza ponoći dignu mostove do 5.00 ujutro kako bi mogli veliki brodovi proći. To svi kažu da je događaj dana, meni je samo bilo jako hladno, ali kad toliko ljudi to gleda onda smo i mi. Inače St.Petersburg je građen na uzoru Amsterdama, puno mostova i kanala, te je velika brodska i riječna luka. Rijeka Neva je užasno brza, široka ali kratka rijeka koja je preko zime skroz zaleđena i po ljeti nekih 17 stupnjeva. Pa kad sam drugi dan vidla da se čak i kupaju na tzv.gradskoj plaži, smučilo mi se. Meni je bilo hladno u čizmama i baloneru, i onak rijeka nije baš čista, a oni na plaži. Ta plaža se nalazi do Petropavlovske tvrđave, koju smo također posjetili i vidjeli grobove careva. Mislim, oni su zakopani duboko dolje, a gore u prizemlju katedrale su njihovi lijesovi, uglavnom od kamena. To mi nije sve skupa bilo vau, ali nakon povijesti smo išli ploviti Nevom. Meni je ta rijeka Neva super. Tako ima lijepo ime. Izostavila sam ali vrlo impresivno zdanje koje smo vidjeli jutros je Katedrala sv. Izaka raskošna je i najveća katedrala u Sankt Peterburgu. Pazite na đepare. Mislim da je vodička rekla da su ne tako nedavno našli bombu iz rata, vjerojatno iz 1941.godine u kupoli, koja sva sreća nije eksplodirala. Zgodan podatak. Što ti je ruska armatura! Highlight drugoga dana je HRANA!!!

 

Cha ChaCha Cha

Najbolja hrana koju sam ikada jela u restoranu Cha Cha, tamo na onoj glavnoj njihovoj Ilici, gruzijski restoran. Dakle, ako odete u Rusiju a ne probate njihovo  predjelo od sira, kao burek ali stoputa finije onda kao da niste ni došli. One fore, ako ne odete pogledati Ruski balet, u Rusiji, onda niste vidjeli ništa, kod mene ne pale. Hrana, ljudi! Okusi! Što god su nam donjeli je vrhunska hrana. Posluga tak tak, niš engleski ne kuže ali rukama i nogama ide. Nismo mogli niti hodati koliko smo se najeli za 250 kn. Uglavnom nas dvoje a naručili smo za četiri osobe. Nismo znali…vino i domaće pivo je također bilo super. I objekt koji savjetujem ne posjećivati na 35 stupnjeva je Ermitraž. Ogromna skupina Kineza koji se guraju ko luđaci od 9.00 ujutro, e to je mjesto gdje se nalazi jedan od najpoznatijih svjetskih muzeja. Muzej je osnovan u 18. st. kada je Katarina Velika otkupila 225 slika. Danas u muzeju možete vidjeti preko 3 milijuna umjetničkih djela iz različitih razdoblja i različitih dijelova svijeta. Kažu kada bi se samo zadržali jednu minutu pokraj svakog eksponata trebalo bi vam 11 godina. Meni baš nije sve to bilo fora jer su gužve prevelike i nema baš eksponata koji vam dočaravaju bogato rusko stanovanje u dvorcu, mislim ima slika, umjetnina ali ja sam očekivala neku sobu sa posteljinom gdje je neki car spavao. Uglavnom provala stoljeća je WIFI u muzeju. Vođenje sa našim vodičem traje oko 2,5 sata i napravi se oko 5 km, dakle apsolutno nema šanse da budete skoncentrirani na tolike umjetnine jednakom pažnjom dva sata, pa sam ja malo surfala. Kasno navečer smo gledali rusko balet Labuđe jezero, pa ajmo reći, ne bi više to gledala ali lijepo za doživjeti. Umalo zaboravih najljepši dio, Peterhof! Gradić parkova, palača i muzeja smješten na obali Finskog zaljeva.

Peterhof
Peterhof

Nastao je kao kraljevska palača Petra Velikoga 1711. godine. Oko te palača izgrađena su druga zdanja i uređeni parkovi. Predstavlja pravi dragulj ruske umjetnosti. Taj Petar je bio cool lik, smišljao je neke fontane koje su špricale goste koji su mu dolazili brodovima u taj srednji dio dvorca, pa su onako mokri dolazili kod njega a on bi ih votkama grijao, navodno je puno pio naš Petar. Bio je visok 2,05 metara ali je imao malu cipelu, pa je obukao svoje cipele i stavio tu cipelu u cipelu 45. I u ramena je znao staviti jastučiće ili što već da bi izgledao graciozno. Čini mi se, da su našli njegov krevet ili on postoji negdje pa im nije bilo jasno kako tako mali krevet ako je on bio preko dva metra, ali onda su otkrili da su spavali sjedeći, to je tako bilo u modi. Predivan park, predivno vrijeme, dva restorana čisto pristojna, hrana ok, brod štandova sa kineskom robom. Prepuno turista, koji se slikaju ispred Finskog zaljeva. Inače ovi ludi ribolovci kad se Finski zaljev smrzne, onda oni buše rupe i cijeli dan pecaju, samo imaju više votke nego što im treba, pa se napiju i padnu, onda ih dolaze helikopteri spašavati. Iako je striktno to zabranjeno, oni to i dalje rade. Kaže naša vodička Katja, da ih ponekad  vjetar otpuše prema Finskoj te onda bude nacionalni problem jer nemaju dokumente, ha,ha,ha. Eto, to volimo slušati, takve priče.

finski zaljevfinski zaljev

Kada oni pecaju, Finski zaljev je u daljinu kompletno crn, sve je puno šatora i pecaroša. Bili smo već jako umorni, kratko je četiri dana, ali još nam je ostao jedan dan i ne odustajemo. Zadnji dan smo posjetili Puškinovo Carsko selo. Puškin je ime nekadašnje ljetne carske rezidencije, a od 1918. god. muzeja. Udaljeno je oko 25 km od Peterburga. Petar Veliki kupio je imanje i poklonio ga svojoj supruzi, ali tek Katarina Velika odlučuje tu napraviti raskošnu ljetnu rezidenciju. Mjesto podsjeća na dvorove iz bajki – prelijepo uređeni vrtovi, raskošni paviljoni i jezera. Fascinirale su me dvije stvari, Jantarna soba, kažu osmo čudo svijeta, predivna soba sa Jantarom. Nacisti su je uništili ali je obnovljena, ostao je još mali dio, iako se uopće ne zna gdje su original odnjeli. Tko zna…i druga stvar, slike u prizemlju kako je izgledao dvorac nakon što su Nacisti sve to srušili. Pa dođe mi da ih nokautiram. Podsjetilo me to na dvorac Eltz. Tako otprilike. Meni se taj dvorac jako svidio, manje toga je za vidjeti i lakše upiješ nego Ermitraž 2,5 sata. Ovoje trajalo nekih 45 minuta, sasvim dovoljno. I tako mi polako prema liniji fronte između Nacista i Rusa ponovno istom cestom prema Pulkovu. Opet oni mene pitaju ime i prezime, koliko imam godina bez obzira što to čita u putovnici, ali očito je to neka psiha, da vidi kak ću reagirati ako imam tuđu putovnicu. Neka bude kontrole i discipline, nemam ništa protiv. Hoću li se ikada vratiti, ne znam, ali nisam nikako uspjela pohvatati sve careve i carice, čija žena je kojeg  muža udavila i tako malo opće povijesti, ali ako naprave film kao Sulejman sigurna sam da bih mogla naučiti sva imena. Stoga dok ne slože sapunicu, moram naći neki film i ponoviti gradivo, s pogledom na moju Matrošku, za koju sam bila sigurna da se zove Babuška.

Leave a Reply

Your email address will not be published.
Required fields are marked *