• Facebook

Samo tri sata (charter) leta dijeli vas od najjeftinije zemlje zapadne europske unije – Portugala i njene čudesne prijestolnice – Lisabona.

Jednom kad se iskrcate i u postavkama vrijeme pomaknete sat unatrag uživanje može početi.

Lisabon
Lisabon

Tako je i nama bilo, kada smo se 24.2. uputili na trodnevno putovanje u zemlju fada, porta i bakalara – ne nužno tim redom. Odmah po dolasku otišli smo do obale rijeke Tejo, u predgrađe Lisabona, Belem. Teško je danas pojmiti veličinu i moć Portugala XVI.stoljeća, kada su osvajali Novi svijet i otkrivali nove putove do starih, već poznatih destinacija. U Belemu se kod Spomenika otkrićima pod našim nogama otvara karta svijeta po kojoj male mramorne karavele zauvijek plove između novootkrivenih otoka – Azora i Madeire, a Južna Amerika je kirurški precizno podijeljena između Portugala i Španjolske po zamišljenoj crti u dužini od 2059 km zapadno od Zelenortskih otoka. Tako da ako se pitate zašto se u Brazilu priča portugalski, a u Argentini španjolski…eto vam odgovora!

 

Princ Henri Navigator na pramcu spomenika gleda prema zapadu, praćen svitom portugalskih velikana.

U blizini je i Belemski toranj, koji je prije katastrofalnog potresa koji je Lisabon 1755. sravnio sa zemljom bio usred rijeke – više nije – odakle su se brodovi otiskivali u nepoznato i gdje su se, u svoj slavi, vraćali.

A u blizini je i Antiga Confeitaria de Belem gdje možete probati najpoznatije kolače Lisabona: pasteis de Belem.

pasteis de Belem
pasteis de Belem

Prije toga, naravno, svratite u prekrasan jeronimitski samostan gdje danas počiva jedan od najvećih portugalskih moreplovaca: Vasco da Gama.

Popodnevna šetnja središtem grada vodi nas do Baixe Pombaline – dijela grada kojeg je nakon potresa u rekordnom roku obnovio tadašnji premijer Portugala. Glavnom ulicom Rua Augusta spuštamo se do Praca do Comercio – i ponovno smo na Teju. Preko mosta 25.travnja gledamo kip ogromnog Krista Kralja koji neodoljivo podsjeća na onog u Riu.

A navečer – fado u Alfami, najstarijoj četvrti Lisabona, koja je uspjela odoljeti i potresu. Večera, obavezni bakalar kojeg ovdje rade na više od 365 načina, crno vino i „saudade“ – riječ koja se ne da prevesti, može se samo osjetiti kroz tugu fada. Pokoja čašica porta će pripomoći razumijevanju.

Dobro došli u Casa De Linhares, u predivnu renesansnu zgradu koja je uspjela nakon potresa 1755.godine sačuvati kamin i vinski podrum koji tunelima vodi do crkve. Ovdje su živjeli grofovi Linhares, poznata plemićka portugalska obitelj. Finoća se osjeti u detaljima i odličnoj kuhinji te vrhunskim izvođačima. Ovo nije mjesto koje posjećuju turisti, već mjesto Fada i tradicije koju Lisabon nudi. Gospodina kojeg vidite na slici (stariji) zove se Jorge Fernando – vrhunski glazbenik i portugalski producent. Jedan od najvažnijih skladatelja portugalske glazbe. On je autor pjesama poput “Laku noć samoće”, “Buzios” “Tko će Fado” ili “Rain”. Tu večer je nastupala i Fábia Rebordão – nećakinja najpoznatije Fado pjevačice Amalije Rodrigez. Rođena je 1985. Godine i već sa 15 godina se zaljubljuje u Fado, te počinje pejvati po raznim kućama Alfama. Veliki stručnjaci su se složili kako je njen glas nedvojbeno najjači glas na sceni kada se spominje Fado. Izdala je dva studijska albuma. Ženska pravog glasa i stasa. Nevjerojatna karizma. A onda je na scenu stigla i glavna šefica Vânia Duarte – rođena 1984 godine. Počela je pjevati fado prvi puta sa 12 godina. Godine 2011. snimila je svoj prvi album pod nazivom “Fado Effect”. Hrana je bila odlična i vrhunski Fado. Pogledajte njihov Face, nedavno ih je posjetila i Monica Belluci.

 

Fado u Casa de Linhares
Fado u Casa de Linhares

Drugi dan odlazimo u vožnju okolicom: za početak do kraljevske Sintre i njenih palača. Penjemo se bezbrojnim serpentinama nebu pod oblake da bi posjetili bajkovitu palaču Pena, ljetnu rezidenciju portugalskih kraljeva. Koje boje…koji oblici!!!

Pena
Pena

Od tamo je kratak put do atlantske obale i njenih hladnih, pješčanih plaža. Cabo da Roca je naš cilj: najzapadnija točka Europe, mjesto za koje su stoljećima vjerovali da je kraj svijeta…Opravdano! Stojeći tamo, na rubu 144 m visoke litice, dok vjetar nemilosredno udara po nama, nije teško zamisliti da se ta siva atlantska pučina pruža do u beskraj.

Cabo da Roca
Cabo da Roca

 

Preko mondenih ljetovališta Cascaisa (u kojem svoje penthouse imaju i Mourinho i Ronaldo) i Estoril vraćamo se ponovno u Lisabon.

Ako ikako budete u prilici otiđite u jedan od naljepših restorana u gradu – „Kais“, mi jesmo i to je usprkos ljepotama Portugala bio highlight dana!  Smješten u starom skladištu iz 19.stoljeća pokraj rijeke, koje je služilo za čuvanje portugalskih tramvaja koji još i danas rade. Skladište je kompletno renovirano i sada je jedan od najljepših restorana koje ćete ikada vidjeti. Stvarni dizjan i dekoracija je majstorsko djelo poznatog dizjanera Maria Jose Salavisa, koji je poštivao industrijske korijene skladišta. Tisućljetna maslina ispred ulaza predstavlja sreću i zdravlje! A poznata chef majstorica koja sprema najdivniji biftek koji ćete vi probati je iz Hrvatske. Ona se večeras potrudila da njeni gosti uživaju!

Treći dan ostalo je još vremena za vožnju najpopularnijim prijevoznim sredstvom Lisabona – tramvajem! Kružna tura odvela nas je preko svih važnijih punktova u gradu, kroz nevjerojatno uske ulice i silno strme brijegove – pa ne rugaju se lisabonski taksisti uzalud vozačima tramvaja kad ih zovu „kočničarima“!!!

Lisabonski tramvaj
Lisabonski tramvaj

Taman je ostalo vremena za još jednu šetnjicu po Bairru Altu…i bilo je vrijeme za povratak!

Samo tri dana, kažete?

 

Lisabon

Leave a Reply

Your email address will not be published.
Required fields are marked *