Rumunjska – najjeftiniji taxi ikada

  • Facebook

Kako još nije bilo direktnog leta prema Bukureštu, letjela sam Zagreb-Beč, pa iz Beča s Austrian Airlines do Bukurešta, let traje nešto više od sat vremena. Na letu su bili i profesori s FER-a pa smo ćaskali i stvarno nekako vrijeme brže prođe (profesore ako sad ovo čitate, znam da ste prodekan, ali ne znam što je kolega pa sam ovako napisala).

Sletjevši u zračnu luku Henri, vidjela sam mnoštvo low cost aviona i pistu dugačku kao autoput Zg-Ka.

Bilo mi je jasno kako ulazim u dvomilijunski grad i zemlju od skoro 20 milijuna stanovnika.

Zračna luka je nova i lijepa.

Dočekao me vozač s Mercedesom, naravno i zvao se isto kao ja, ali nije bio tako lajav kao ja pa sam izvlačila informacije od njega. Kao npr. rekao mi je da u Bukureštu ima više automobila nego stanovnika, pa smo se tako 15 km od zračne luke do centra, gdje je bio moj hotel, vozili sat vremena.

Auti im uopće nisu loši, ima najviše skupih igrački. Prošli smo uz industrijski dio grada i ulazili prema prelijepoj aleji odakle se pružao super pogled na Slavoluk pobjede. Nakon kojeg slijedi još jedna dugačka ulica prepuna vila i ambasada. Cijeli ovaj dio neopisivo podsjeća na Pariz, pa nije ni čudo kako Bukurešt zovu mali Pariz.

Pitala sam ga imate li metro; na što je moj vozač odgovorio: da, naravno. Mislim si ja, pa meni to nije naravno, ja sam iz Zagreba, ali da imaju.

Tečaj njihovog novca Lev je 1 eur = 4,55 lev i u zračnoj luci je najnepovoljniji tečaj, tako da pokušajte mijenjati u gradu i svakako znajte da će vas tražiti putovnicu koju morate predati da nešto upišu i onda dobijete potvrdu i novac.

Taxi je užasno jeftin, tipa 1,30 lev (0,30 eur ili 2,25 kn) je start i onda još toliko pređeni kilometar, tako da gdje god možete idite taxijem jer je prejeftino. Pazite da vas ne „ožene“ jer oni varaju najviše. Voze se na plin i staro prženo ulje nakon što su ispekli pomfrit. Nisam ni ja vjerovala ali je tako.

Pogled iz sobe
Pogled iz sobe

Konačno smo stigli pred hotel Europa Royal hotel Bukurešt. Soba nije bila baš jeftina negdje oko 240 eur za tri noćenja, single soba, tako da ako vas je dvoje možete proći puno jeftinije.

Sačekala sam kolegicu Madalinu i krenule smo pješačkom zonom zvana „Tkalča“ prema najpoznatijem restoranu Caru Cu Bere. Tipična rumunjska pivnica da tako kažem, s konobaricama u onim zelenim hojla la trajlala hlačama. Restoran dupkom pun i zamolili su nas da ne ostajemo dulje od dva sata.

Caru Cu Bere
Caru Cu Bere

Prvo smo jele mljeveni patlidžan koji se maže na kruh, a zatim okruglice s palentom i sirom, preliveno vrhnjem. Iskreno to mi kod kuće nikada ne bi palo da napravim ali ovo je stvarno jako fino, a zapravo toliko jednostavno. To nas je sve skupa izašlo nekih 17 eur. S time da napominjem kako je ovo najpoznatiji restoran i sigurna sam da nije na glasu kao jeftino.

Nastavile smo šetati gradom, pored vrhunskih trgovina i muzeja. Bukurešt zapravo nudi mnoštvo muzeja, koje ako ste te struke zaista i vrijedi pogledati. Mene to nije baš puno zanimalo pa smo samo šetale i pričale o turizmu. Pitala sam ju kako to da ljudi toliko putuju, jer ona ima agenciju i 40 zaposlenih, i kako to da uz prosječnu plaću od 250 eur ona ima toliko posla. Kaže ona kako to 250 eur je najniža prijavljena plaća, kako Rumunjke kupuju pomahnitalo i kako ako ih želiš vidjeti na djelu, otiđi u Mariahilferstrasse u Beč ili u La Fayette u Pariz. Troše užasno puno i slušajte sad ovo, po ljeti prošle godine 2016.godine tjedno iz Bukurešta je odlazilo 12 charter aviona samo za Antaliju. To je oko 1800 ljudi, a i lete još dodatno za Kusadasi te to iznosi po osobi all inclusive oko 1.000 eur. Pala sam u nesvijest. A dodatno tome oni idu na kupanje i odmor na Crno more, tako da uz Tursku, apsolutno svi kapaciteti su do 01.04. popunjeni te su 90% Rumunji, nešto Poljaci, ovi Skandinavci i to je to. Vile po 250 eur na dan, to su zapravo apartmani, fully booked. Nisam uspjela dobro sve protumačiti ali očigledno je kako 20 milijuna ljudi zaista putuje. Također low cost avioni lete prema Milanu na skoro tri okolne zračne luke (Bergamo, Bologna, Milano Linata), dakle svi letovi su dupkom puni. Što Rumunji koji putuju do tamo gdje žive prema Rumunjskoj što od business osoba koji posluju s Rumunjskom. Eto ispod mog hotela Dm, a unutra prodaju našu Janu.

Imaju u gradu oko 14 shopping centra.

Žene nakon što rode mogu ostati kod kuće s djecom 2 godine i država im financira ostanak, ali upola manje. Državni vrtići su besplatni kao i osnovna škola.

Drugi dan smo rano ustali i krenuli put Sinaia, tj. u planine, Karpati.

Problem je bilo u 8.00 sati izaći iz grada, za to nam je autom trebalo sat vremena i za negdje malo više od sat vremena smo stigli u Sinaia. Imala sam osjećaj kao da smo stigli na neko mondeno skijalište, jer je sve bilo puno kuća i apartmana i odličnih hotela. Hoteli su u rumunjskom stilu i ne bi na prvi pogled rekli da su hoteli. Posjetili smo dvorac Peleš, neku mini turu smo uzele za 30 lev, na engleskom jeziku i vidjeli predivan dvorac koji Je još davne 1800. i neke imao centralno grijanje i krov koji se miče kako bi imali zraka, carrara kamine, murano staklo, lustere….

Dvorac Peleš
Dvorac Peleš

Kralj Karlo I dao ga je izgraditi, i to zato što je shvatio da svi kraljevi imaju neki ljetnikovac pa je tako on poslao njemačke arhitekte da pronađu mjesto koje će odgovarati njegovom dvorcu i to su pronašli uz malu rijeku Peleš. Dvorac nikada nije uništen, ali prije nekog vremena, bolest je napala drvo koje krasi dvorac pa im je trebalo puno vremena da saniraju drvo.

Do dvorca se nalazi odličan kafić s domaćim sladoledom i predivnom terasom tako da to morate probati. Sladoled je zapakiran u foliju i izgleda kao maslac, ali eto sladoled je.

Sladoled u foliji
Sladoled u foliji

Nastavili smo dalje prema Bran, točnije dvorcu Bran u kojem smo probali pronaći Draculu ali to su samo dobre priče koje bogate mjesto. Dvorac je izgrađen u 14.stoljeću i nikada ga nisu osvojili. Vlasnici su privatnici i navodno ga prodaju za 80 milijuna dolara, te su zbog velikih troškova digli duplo cijenu ulaznica pa sada stoji negdje 6,00 eur.

Ispod samog dvorca nalaze se male radnje s raznim rukotvorinama, a ono što smo mi kupili su ulošci za cipele od janjeće kože, neke magnetiće i košulje. Sve je rumunjsko tipično.

Kad smo već kod toga, rečeno mi je kako Rumunjska ima užasno puno mlijeka koje se baca jer je veliki problem što puno toga uvoze ali izvoze jako puno tekstila, tj. postoje velike tvornice Lacoste, Max Mara…i još nekih brendova koje se sad ne mogu sjetiti, a šivaju se baš ovdje i izvoze. Maržu u dućanu imaju oko 300%. I u ovim tvornicama se ne može ništa kupiti. Npr. rukavice kožne Lacoste, ovdje se rade za 30 eur, a u dućanu se prodaju za 250 eur.

Pomalo gladni nastavljamo prema Brašovu. Bilo mi je lagano već dosta i nisam znala niti kako se prvo mjesto zove ali kad smo stigli u Brašov, nastalo je opće žensko oduševljenje jer smo došli u mali gradić prepun markiranih malih dućana. Najradije bi odmah ušla unutra, ali žuljale su me cipele jer sam ugurala one janjeće uloške i bile smo jako gladne. Pa smo odlučile ići u najpoznatiji restoran Sergiana.

Restoran Sergiana u Brašovu
Restoran Sergiana u Brašovu

Restoran je u podrumu ali hrana je božanstvena. Prvo smo popile liker od borovnica, a onda su nam poslužili za predjelo tipa čvarci ali spojeni malo s mesom i servirani s lukom. Moram priznati da je čak bilo bolje od naših čvaraka. Nakon toga meni su naručili male sarmice i palentu, a na kraju smo jele desert. Mislim to morate probati, kao neko tijesto od krafne sa sirom i preljevom od trešnji. Nije mi stalo više ništa ali morala sam to slistiti do kraja. Bilo nas je troje, napucali smo se užasno puno i sa svime time smo platili sve skupa 30,00 eur ukupno. Dakle prejeftino. I put pod noge, malo više dva sata do Bukurešta. Mislim da je greška na takav izlet ići na jedan dan. To je tu normalno ali se jako iscrpite i puno je bolje ostati dva dana jer Brašov je mene osobno oduševio.

Brašov
Brašov

Treći dan sam se uputila do Parlamenta, moram priznati da je to najveća zgrada koju sam ja vidjela jer još nisam stigla do Pentagona. I nisam imala previše sreće jer je bio zatvoren, ali zato sam brže bolje skočila povrh njega do Marriotta popiti svježe cijeđeni juice jer je ovo Marriott u kojem to možete. Nije ultra jeftino, ali da jeftino – je.

Parlament
Parlament

Vezano uz jučerašnji izlet u planine, iskreno rečeno, snijega imaju samo dva mjeseca, apsolutno kao i mi. Visine i nisu neke, planina je jako strma, staze su tipa 20-30 km max. Uz to što oni imaju i kako su razvili turizam mene je bilo jako sram jer kod nas ima sto puta više resursa, a ništa. Oni u Sinaia imaju hotele, dakle više njih 5* De Lux, i svi su prepuni. Klubovi u Bukureštu koji su elitni, ako i rezervirate tjedan dana prije potrebno je platiti 50eur rezervaciju i svi su fully booked. Ne znam koliko puta mi je moja prijateljica ponovila fully booked. Metro je prepun, ceste su prepune, kafići rade svaku noć do 5.00 ujutro, dućani rade non stop, imaju ne znam koliko privatnih bolnica, škola, fakulteta, vrtića. Svi imućniji imaju vile u planini i vile na moru, npr. Konstanza, koja je 2 sata udaljena od Bukurešta.

Uglavnom, Bukurešt vrijedi posjetiti, jer ono što je nekad bila Rumunjska, više nije. To je sad jedan veliki Europski grad, divnih ljudi, predobre hrane i odličnih dvoraca.

I za kraj najfinija čokoladarnica ikada. Po mojem mišljenju, zaista.

Rumunjske praline
Rumunjske praline

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.
Required fields are marked *