Sicilija – odlična mafija među mojim putovanjima

  • Facebook

Iako volim cijelu Italiju, Siciliju naprosto obožavam. Taj otok je raj za okuse i mirise! Zadnji put sam posjetila Siciliju 2011. godine, i to s grupom. U Palermo smo stigli trajektom koji je kretao večer ranije iz Napulja. Vjerujem da je to najbolja varijanta jer trajekt Napulj-Palermo vozi svaki dan, a i divno je iskrcati se u Palermu već u 6:30 ujutro dok još nema gužve po gradu.

Palermo
Palermo

Šetnja gradom je zapravo šetnja kroz vrijeme u mediteranskoj zemlji. No mene, iskreno, Palermo nije nešto oduševio. Nakon razgleda grada obično se uvijek ide autobusom prema Monreale, gradu odakle puca prekrasan pogled. Za parking autobusa naplaćuju oko 90 eur, a pri tome još morate unajmiti lokalnog vodiča jer tamo nitko ništa ne smije pričati. U katedrali isto tako morate unajmiti slušalice jer mora biti “silenzio”, odnosno tišina.

U ovoj od najpoznatijih sicilijanskih katedrala svakako se isplati vidjeti gotovo 6340 m² mozaika iz 12. stoljeća. Znameniti romanički klaustar površine od 2200 m² s raskošno ukrašenim arkadama oštrih lukova na 216 stupova povezuje katedralu s benediktinskim samostanom. Svake godine, oko milijun turista posjetiti ovu zgradu. Spuštajući se natrag u grad svi su spominjali “neke katakombe”. One jesu na tome putu, ali nažalost ih nisam uspjela vidjeti pa to ostavljam za sljedeći put.

Dalje smo krenuli put Corleona i Agrigenta i to je definitivno cesta onako „Bogu iza tregera“. Kilometraža između Agrigenta i Palerma je nekih 130 kilometara, ali nema autoputa tako da je to trajalo i trajalo, dobrih četiri sata. Bilo je smiješno, doduše, kada smo morali proći kroz središte nekog mjesta ili pak skrenuti, pa je autobus zamalo zapeo za nečiji balkon ili za nečiju kuću. Imala sam osjećaj kao da snimamo neki mafijaški film, jer i stanovnici tih gradova nisu bili nešto jako nasmijani. Do Corleona, grada mafije, nismo došli, jer nije bio na putu, ali kao da i jesmo.

Agrigento
Agrigento

Negdje već pred sumrak ugledali smo Agrigento! Već izdaleka vidi se ogroman hram i prvo što mi je palo na pamet je bio život u to doba. U Agrigentu se nalaze bogati arheološki ostaci, posebno iz doba antičke Grčke, poput zidina i sedam dorskih hramova iz 6. i 5. st. pr. Kr. poredanih na kamenoj terasi poznatoj kao „Dolina hramova” (Valle dei Templi). Dolina se od 1997. god. nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine kao arheološka zona Agrigento.

Pored Tezejeva hrama u Ateni i Herina u Paestumu, Konkordijin hram u Agrigentu je najbolje sačuvan grčki hram. On je jedan od posljednje sagrađenih u Velikoj Grčkoj (Magna Grecia), a njegovom očuvanju pomogla je činjenica da je pretvoren u kršćansku crkvu 597. god. U njenoj okolici nalaze se i brojne katakombe.

Dolina hramova Agrigento
Dolina hramova Agrigento

Najveći je bio Hram Olimpijskog Zeusa koji je bio posvećen Bitci na Himeri 480. pr. Kr. Vjeruje se kako je on bio najveći dorski hram ikada izgrađen. Hramovi posvećeni Hefestu, Heraklu i Asklepiju, kao i svetišta Demetre i Perzefone (poznati kao hramovi Kastora i Poluksa) su uništeni u požaru koji su zapalili Kartažani 406. pr. Kr.

I tako, uz hramove, razgledala sam jedan jako loš wc, a tu su se našla i dva restorana te moja prijateljica vodička Carmelina. Carmelina je smiješna mala crna talijanka, uvijek raspoložena za grupe. Ovdje ponekad zna biti jako vruće, ali ona baš voli svoj posao. Korak po korak i već smo krenuli prema Piazza Armerina.

Plaćanje ulaznice od oko 15 ili koliko već eura, a morate uzeti i lokalca da bi vidjeli mozaike, definitivno nije najpametnija odluka. Što je najbitnije, van standardne rute je i radije bi da smo stigli ranije u Cataniu koja je predivna, nego išla nekim makadamom do mozaika i imali problema oko nemogućnosti odlaska na wc. Možda je taj problem danas već riješen, ali mislim da Piazza Armerina za grupu putnika (osim ako isti nisu arheolozi) nije baš najpametnija opcija.

Catania me pak, za razliku od Palerma, oduševila! Ima neku svoju priču. Primjerice: ta glavna, 3 kilometara dugačka ulica Etne, po kojoj je tekla lava u more, sada je šetnica po kojoj se ja šećem zureći u izloge trgovina i kupujući snižene fora stvari. Našlo se tu svega, pa i Guess tenisica koje su postale dio moje privatne kolekcije. Najsmješniji par cipela u mom životu, a reći ću vam malo kasnije zašto.

Katedrala, tržnica, rimski amfiteatar i brojne druge znamenitosti zaokupljuju pažnju drugih, no mene su najviše zanimale slike koje se nalaze vrlo blizu centra u jednoj zgradi gdje je prikazana ta ogromnu sila vulkana. Izgleda gotovo nestvarno!

Grad Catania drugi je grad po veličini nakon Palerma, ali meni osobno puno ljepši od njega. Mi nismo noćili u samom gradu, već na predivnoj rivijeri između Catanije i Taormine, u Giardini Naxos. Bili smo smješteni u jednom obiteljskom hotelu. U mojem kratkom životnom vijeku to je vjerojatno jedini hotel u kojem se ne možeš odlučiti za ljepši pogled – onaj s pogledom na more ili onaj s pogledom na Etnu.

Sjećate se Guess tenisica? Po dolasku u hotel, nervozno sam jedva čekala da probam tenisice, kad u kutiji obje lijeve. Ups! Pokunjeno sam zamolila vlasnika hotela da ode u Cataniu i vrati jednu lijevu, a da oni meni pošalju samo desnu. Par tjedana nakon što smo se vratili u Hrvatsku, stigle su dvije desne. I još me nazvao gospodin iz carinske uprave da mi ih naplati. Jedva sam mu uspjela objasniti da proba otvoriti kutiju u kojoj su bile dvije desne. Nakon što sam ispričala cijelu priču što mi se dogodilo, zajedno smo naravno umirali od smijeha. Od tog događaja uvijek kad nešto kupim u inozemstvu, sve dva puta provjeravam!

Bez obzira na „dvije lijeve“, izlet na Etnu je bilo nešto najljepše od ovog putovanja!  Uspinjali smo se autobusom preko brda i dolina, prolazili uskim cestama kroz pitoreskna sela. Pala mi je pomisao kako oni uopće mogu mirno spavati i živjeti podno Etne. Što ako? Oni pak znaju kako žive na najplodnijem tlu.

Etna, kraterEtna, krater

Nakon redova vinovih loza i predivnih vinograda, već smo stajali pred Etnom. Okoliš je izgledao poput nekog kamenoloma, a mi smo kao pravi turisti skupljali to vulkansko kamenje s mišlju da ukrasimo naše vrtove. Sami taj doživljaj je bio odličan, ali kad smo se popeli na 1800 metara nadmorske visine, doživljaj je bio neopisiv! Nikada nisam hodala po krateru,  a vulkane sam do sada gledala samo u dokumentarnim i igranim filmovima, a sada je film postao stvarnost.

Često se događa da putnici krenu u japankama na tih 1800 metara, pa se smrznu od hladnoće. To je zapravo predio u kojem je većinom hladnije i nestabilnije nego na obali, pa se tako u pola sata izmijeni i sunce, i magla, i kiša. Svakako preporučujem ponijeti tenisice (po mogućnosti ne obje lijeve) i nepropusnu jaknu. Uz kratere ćete pronaći i suvenirnice koje nude domaća vina u vulkanskom kamenu ili pak potkovu od kamena kao privjesak za ključeve. Nema kineskih plastičnjaka.

Restoran podno EtneRestoran podno Etne

Tipično sicilijansko predjelo
Tipično sicilijansko predjelo

Nakon Etne, u pravilu se uvijek obilazi Taormina, no mi smo stali u podnožju Etne, u mjestu Zafferana Etnea na ručak uz glazbu u lokalnom restoranu. Naručila sam glazbu ne znajući što me čeka. To su dva svirača slobodnjaka koji su uspjeli napraviti pravi urnebes. Naplesali smo se s njima i nasmijali do ludila. Najsmješnije je svakako bila nemogućnost da se s njima sporazumijemo na engleskom, jer ga ne znaju, pa smo se sporazumijevali i rukama i nogama! Hrana je bila zaista vrhunska i domaća. Iako je bilo sedam sljedova jela, posustali smo već na trećem. Ukupna cijena obroka s muzikom koštala nas je skromnih 25 eur.

Punih trbuha krećemo prema Taormini. Podsjetila me na Capri, zato što je božica Sicilije. Grad na litici, s predivnim bojama, kućama, pogledom, ljudima, amfiteatrom…

Taormina
Taormina

U sam grad se stiže mini autobusom iz jedne velike garaže gdje se parkiraju svi ostali autobusi i osobni automobili kako se ta malena ulica ne bi zakrčila. U toj minijaturi od autobusa, činilo nam se kao da ćemo se prevrnuti sa strmih litica.

Siracusa
Siracusa

Iako smo već prošli bisere Sicilije, ostao je još jedan grad. Grad u kojem se snimao film Malena – Siracusa. Iako smo Siracusu već obilazili, grad nas je iznova oduševio. Siracusa ima i stari dio grada na otoku Ortigia, koji su osnovali Korinćani 734. pr. Kr., tjerajući njene bivše stanovnike prema planinskim dijelovima otoka. Syracusa je dobila ime po obližnjem plodnom močvarnom području Syako.

Iako je u njemu dovoljno provesti i par sati, bez lokalnog vodiča grad bi vjerojatno bio manje zanimljiv. Mi smo imali sreću prošetati gradom uz jednog uglađenog gospodina – kavalira punog znanja. Nakon što nas je na vrlo zanimljiv način proveo kroz grad, u Dionizijevoj špilji otpjevao je „O sole mio“. Špilja je ima izvrsnu akustiku pa nam se to činilo poput solističkog koncerta. Nakon toga, jednom našem putniku sam skinula šešir i od turista krenula skupljati novac. Svi smo se jako zabavljali. Svaki vodič koji napravi takvu izvan prosječnu simpatičnu gestu, ljudima ureže taj osjećaj u sjećanje i obogati njihov doživljaj. I zato ga je valjalo nagraditi.

Naš vodič Gaetano zajedničko druženje završio je srdačnim mahanjem i pozdravima, a mi smo polako završavali naš dan polaskom prema outletu. Ako je vodič vašeg putovanja slučajno Renata, koja ne može odoljeti torbama, onda stajemo na outletu u blizini grada Enne. Odličan mali outlet s dizajnerskom odjećom. Outlet nam je super došao jer smo spojili ugodno s korisnim – pauzu i dobar šoping. Dok smo šopingirali, ponovno su mi pale na pamet moje Guess tenisice te sam dobila izvrsnu ideju objesiti ih u izlog i staviti natpis od kuda su.

Nakon šopinga, do Palerma i broda imali smo još jednu divnu stanicu u gradu Cefalu.

Cefalu
Cefalu

Divan grad uz more, predivna plaža i replike nekadašnjeg sistema prirodnih perilica na kojem su pralje prale robu. Mislim da sam tako nešto vidjela u našem NP Krka. Volje za kupnjom suvenira više nismo imali, ali ipak nismo odoljeli limoncellu i pekmezima od voća. Neka se nađe.

Sicilija nas je zaista ostavila bez riječi.

Nedugo nakon toga, 2014. godine, moji su Samoborci iz udruge „Zlatna Šajba“ bili na sličnoj turi. Oni su je ipak obogatili sicilijanskim crnim svinjama, školom kuhanja, degustacijama domaćih proizvoda na farmama i ostali su oduševljeni kako su Talijani pobrali lovu iz Europske unije. Ima i ispričana priča negdje, samo da je nađem…

 

Leave a Reply

Your email address will not be published.
Required fields are marked *