Toskana – užitak za sva osjetila, 1. dio

  • Facebook

Moj prvi posjet Toskani je bio sve samo nego običan. Prijateljica me dan prije uspjela nagovoriti da Prvi maj iskoristimo za „ne ostati u Zagrebu“. Kako sam perfekcionist i sve volim imati pod kontrolom, tijekom spremanja i planiranja dan prije odzvanjalo mi je u glavi ono poznato: sigurno ćeš zaboraviti nešto. Klinca sam uspješno uspjela ostaviti na čuvanju, tako da sam na put u zadnji čas ipak krenula s malo manje grižnje savjesti.

Naša trodnevna avantura započela je rano ujutro kada smo krenuli prema Italiji. Prva stanica u kojoj smo se odlučili malo odmoriti bila je Bologna. Bologna je srce pokrajine Emilia-Romagna, prijelaz iz pokrajine Veneto u pokrajinu Toskanu. U Italiji ima ukupno 20 pokrajina, samo što ih oni ne zovu pokrajine, već provincije. Emiliju-Romagnu zovu „trbuhom Italije“, što nije ni čudno, jer su se ovdje rodile brojne delicije kao što su: parmigiano reggiano, aceto balsamico, prosciutto crudo i mortadela. Čak i dok ovo pišem idu mi sline…

Bologna je dobila ime od plemena Boji koji su je u 2.st. nazvali Bononia, pa je etimologijom danas završilo na Bologna. Danas u njoj, koliko sam saznala, živi oko 400 tisuća ljudi, a kad traje akademska godina, svakodnevnu fluktuaciju ljudi povećavaju studenti.  Bolognu zovu „crvena“ (la rosa) zbog crvenih krovova i političke opredijeljenosti ljevici, „učena“ (la dotta) zbog najstarijeg sveučilišta u Europi koje je utemeljeno u 11.st. i „debela“ (la grassa) zbog svoje odlične kuhinje.

Kako je bio Primo Maggio, Bologna je vrvjela turistima. Od puno prijatelja koji su posjetili Bolognu nisam čula previše riječi oduševljenja o njoj, stoga nisam puno očekivala. Vrlo brzo našle smo se ispred ogromnog trga Piazza Maggiore. Kada sam stala na sredini ogromnog trga nisam znala gdje bih prije pogledala. Vau! Okretala sam se u čudu oko svoje osi nastojeći očima napraviti panorama fotku u svojoj glavi.  Bila sam pre nijema da sve to fotkam, al je zato moja prijateljica uhvatila svaki dio trga, pa čak i mene koja se nenormalno okrećem oko trga kao malo dijete oko kojeg se nalaze neki divovi.

Na tom ogromnom glavnom trgu, kojeg još zovu i samo Piazza, se nalaze sve veće znamenitosti grada: Palazzo d’Accursio, ili Komunalna palača kako je još zovu, koja je bila sjedište gradonačelnika do 2008.godine; Basilica di San Petronio, peta najveća crkva u Europi, nedovršeni projekt nekad velikih ambicija grada; Palazzo Re Enzo i Palazzo Podesta, palače iz 13.st. koje se nalaze u sredini trga; mnoštvo palača i vjerojatno jedan od najpoznatijih, ali i najkontroverznijih spomenika u Bologni – Fontana del Nettuno. Neptunova fontana je remek djelo Giambologne iz 1566.g. Ogroman seksi mišićavi muškarac, s naknadno dodanom rukom preko genitalija, izazivao je sablazan bogobojaznog puka.

Palazzo d’Accursio
Palazzo d’Accursio

 

Basilica di San Petronio
Basilica di San Petronio

 

Palazzo Re Enzo
Palazzo Re Enzo

Kako smo znale da ćemo se trgom sigurno opet vratiti, prošetale smo uz baziliku i uživale u proljetnoj šetnji kroz brojne arkade Bologne. U Bologni ima skoro 40 kilometara arkada, savršene su da se sakrijete od snijega ili kiše, ili pak po ljeti od sunca. Kratko smo svratile u dvorište nekadašnje rektorske palače – Palazzo dell’Archiginnasio, renesansno dvorište puno grbova nekadašnjih rektora, bogatih učenika i donatora. Tu je i ulaz u Teatro Anatomico, nekadašnju dvoranu gdje su se odvijala javna seciranja trupala, u svrhu znanosti i medicine. Osim učenika i profesora koji su prisustvovali tom činu, budno oko prisutnih crkvenih inkvizitora pazilo je da ne dolazi do nekog „oštećenja duše“ umrle osobe.

 

Palazzo dell'Archiginnasio
Palazzo dell’Archiginnasio

Da se malo maknemo od „mrtvaca“, odlučile smo da prvo sjednemo na piće i odmorimo prije nastavka šetnje. Dok smo prolazile ulicom Via Farini, mamili su nas luksuzni dućani robne kuće da ih krenemo posjetiti. Hodajući dalje ulicom Via Castiglione slinile smo nad izlozima brojnih delikatesnih trgovina gdje u izlozima možete vidjeti kako izrađuju tjesteninu koju prodaju u trgovinama. Uz Palazzo nella Mercanzia nastavili smo desno po ulici Via Santo Stefano. Nakon par minuta našle smo se na simpatičnom trgu Piazza Santo Stefano.

 

Palazzo della Mercanzia
Palazzo della Mercanzia

Sjele smo u kafić Caffe delle Sette Chiese gdje smo uživale u pogledu na trg. Uz Aperol Spritz naručile smo i mini sendvič, da nam da snage za šetnju koja nas očekuje. Terasa kafića bila je krcata, usluga je brza i odlična. Slastan sendvič smo slistile u roku od minute, a nastavile smo pijuckati Aperol i uživati. Cijena: 11€ po osobi, srednje skupo.U kafiću nije bilo puno turista, pa smo uživale osjećajući se kao prave Talijanke.

Jednostavno obožavam Aperol Spritz i pijem ga posvuda, iako nigdje nije tako dobar kao ovdje u Italiji. Osim aperitiva Aperola, prosecca i sode (mineralne vode), dodatak masline ili pak borovnica ovo blago gorkasto piće čini izvrsnim osvježenjem na vrući dan ili pak opuštajućim sredstvom za uklanjanje briga. Ponekad uz taj koktel dobijete i grickalice kao što su kikiriki, čips i slično.

Kada smo već na trgu, nakon te kraće pauze, iskoristile smo priliku i kratko prošle kroz kompleks bizantinskih crkvica koje zovu Sette Chiese ili sedam crkava. Sam naziv govori da je to sedam crkava spojenih u jednu. Službeni naziv kompleksa je Basilica di Santo Stefano, a ako se nađete u Bologni, svakako ga obiđite, ulaz je besplatan. Na trgu se nalazi i interesantna palača Corte Isolani koja je interesantan miks restorana, kafića, umjetničkih galerija i dućana ručno izrađenih i unikatnih proizvoda. Prekrasni za vidjeti, ali ako nemate jako puno novaca ili bogatih sponzora, nećete baš naći puno toga za sebe.

Po Strada Maggiore nastavile smo do trga Piazza di Porta Raveganna gdje se nalaze Le due Torri ili dva najpoznatija nakošena tornja u gradu, Torre Garisenda i Tore Assinelli. Nekad su moćne plemićke obitelji veličinom tornjeva naglašavale svoju moć u gradu, a tornjevi su se nakosili zbog poroznog i pjeskovitog tla na kojem se nalaze. Viši toranj, Asinelli, se može posjetiti uz 3€. Bila je gužva, a s obzirom na tonda do gore ima skoro 500 stepenica vrlo uskog stepeništa, penjanje do gore nam se činilo kao penjanje na Mount Everest. Pogledale smo se i obje odlučile da nam se jednostavno ne da penjati do gore. Iako čujem da se pruža prekrasan pogled na cijeli grad, to ćemo ipak ostaviti za sljedeći put.

 

Piazza di Porta Ravegnana - Le due Torri
Piazza di Porta Ravegnana – Le due Torri

Odlučile smo još malo šetati i upijati duh grada. U gradu je vrlo živo. Ulični svirači posvuda. Posvuda biciklisti, mladi, urbani ljudi. Osjećale smo se kao dvije studentice. Šetajući po gradu došle smo do jedne od skrivenih blaga Bologne: njene kanale. Ti kanali su skriveni među zgradama i samo iskusno oko će ih naći, pa prije nego krenete u Bolognu, svakako istražite gdje su. Danas par kanala su ostaci nekadašnjeg velikog sustava kanala kojima se moglo ploviti i trgovati.

Nazad prema centru smo se spustile po ulici Via dell‘Indipendenzia, koja vrvi dućanima, pa je idealno mjesto za šoping. Obišle smo par dućana, ali nismo na kraju kupile ništa, izuzev par magnetića za one prijatelje koji ih još uvijek skupljaju. Ja skupljam uspomene, a ne magnete, tako da su moja vrata od frižidera prazna, iako sam posjetila puno zemalja. Zgrabile smo kuglice gelata, 2€ kuglica.  Prošle smo uz katedralu Sv.Petra i vrlo brzo našle smo se iza Neptunove seksi stražnjice.

Nakon dvosatne šetnje ogladnjele smo, pa smo odlučile nešto pojesti. Ulice uz Piazza Maggiore poput Via Caprarie, Via degli Orefici, i Via Clavature i brojne manje uličice uz njih vrve delikatesnim dućanima i restoranima, kafićima, osteriama iliti vinskim barovima. Sjeli smo u osteriu Loste na samom početku Via degli Orefici, tik do Palazzo Podesta. Za početak smo krenule s čašom Pignoletta, nastavile s platom narezaka (Tagliere di Salumi) – pršuta, mortadele, sira i završile s drugom čašom vina uz tjesteninu.

Moja suputnica je uživala uz Lasagne al forno, a ja uz Tagliatelle al Ragu, ili po naški „bolonjez“, samo što istoimeni umak u gradu po kojem je dobio ime ne zovu „bolognese“, već ragu. Ukupna cijena: 23€. Ako mislite da ćete se jako najesti od jednog obroka tjestenine, varate se. Pogotovo ako volite puno jesti, kao ja. Tjestenina ili pasta kod naših susjeda Talijana je „primo piato“ ili „prvi tanjur“, nakon čeka vas čeka „secondo piato“ ili glavno jelo, pa imajte to na umu. Isto tako, nemojte se iznenaditi ako platite uslugu od 1-2€ , takozvani „coperto“ za uslugu posluživanja za stolom. To je standardno u Italiji i ne smatra se napojnicom, napojnica se plaća ekstra.

Punih trbuha uputili smo se nazad preko Piazza Maggiore uživajući u zalazećem suncu. Bologna nas je očarala i premašila sva naša očekivanja! U vizualnom, ambijentalnom i gastro smislu! Žalosne što nismo više vremena predvidjele za ovaj predivan grad nastavljamo dalje za Toskanu, s mišlju kako se svakako moramo vratiti ovdje i ostati barem par dana. Bologna zaista im puno toga za vidjeti.

Leave a Reply

Your email address will not be published.
Required fields are marked *