Dobar posao u Italiji – Venecija

  • Facebook

Kad mi je svega dosta, upalim auto i odem u Veneciju. Iako je u pitanju samo 380 km, puno ljudi ne zna da do trga San Marco, glavnog trga svih golubova, morate potrošiti još dosta vremena kako bi vas nagradio kavicom.

Gondolijer
Gondolijer

Postoje tri varijante kako stići u Veneciju.

Moja najdraža varijanta je silazak s autoputa A4 na izlazu Noventa di Piave/Jesolo i odlazak do 5 km udaljene stanice vlaka San Dona di Piave. Parking za aute se ne plaća, tako da vam je jedini trošak od stanice do Venecije karta koja iznosi 5,00 eura u jednom smjeru. 10,00 eura ćete platiti povratnu kartu. 40 minuta i 8 stanica dalje i već ste na zadnjoj stanici vlaka – Santa Lucia.

Iako sam puno puta posjetila Veneciju, šetnja od stanice Santa Lucia do San Marca je za mene ona prava Venecija. Mostovi, tržnica, Rialto, galebovi, gondolijeri, trgovi s barovima i upeglani konobari.

Gondola
Gondola

Druga varijanta je otići autom preko mosta Ponte della Liberta i parkirati na Tronchettu. U tom slučaju parking mjesto ćete platiti 21,00 euro. Nakon toga najbolje je sjesti na vaporetto, redovnu liniju brodova ACTV, odnosno venecijanski ZET. Meni je to bilo malo predosadno i presporo. Platiš 7,5 eura da bi te vozio malo na lijevu, malo na desnu stranu.

Treća varijanta je također silazak s autoputa A4 na izlazu Noventa di Piave/Jesolo, ali ovaj puta nastavljate prema Jesolu i mjestu Punta Sabbioni. Punta Sabbioni je malo mjesto i luka odakle, osim preskupih brodova javne brodske linije ACTV, turistički brodići voze već za 6,00 eur po smjeru. 30 minuta vožnje brodom i naći ćete se ispred hotela Gabrielli. Od tamo će vam biti potrebno 15-ak minuta lagane šetnje, uz pauze za fotografiranje naravno.

No, moja ruta je, i ovoga puta, vlak pa šetnja.

Venecija
Venecija

Po prvi puta nakon osam dolazaka sam unajmila gondolu i potrošila 80 eura na pola sata vožnje. I neka sam! To je bio najbolje potrošeni novac u Veneciji. Predivno iskustvo. Kada sam ulazila u gondolu, sve se treslo, još kada je prošao i koji veći motorni čamac, samo što nas voda nije zalila. Kako god nesigurno nama bilo, zna majstor krenuti pramcem na valove!

Umirale smo od smijeha, dok si je gondolijer zasigurno mislio tko su ove ludače. Strastveno nam je objašnjavao gdje se nalazi kuća Marca Pola, a upoznao nas je i s podatkom kako Venecija ima 55.000 stanovnika i preko 20 milijuna turista godišnje. Dobra brojka.

Razgovarale smo i s lokalnom gospođom koja je rođena u Veneciji i koja kaže kako se velik broj ljudi godišnje iseljava jer su im kuće dosta vlažne, nemaju posla i uglavnom je bolja kvaliteta života negdje drugdje, na kopnu. Ono što je meni prošlo kroz glavu je pitanje; kako bih živjela u gradu koji ima granicu s morem? Nemaš kuda, uz toliku buku, turiste i gužvu.

U povratku sam žurila na vlak. Uz silnu vlagu nakon kiše, stvarno su mi svi turisti išli na živce. Ulice su prilično uske i problem se kretati. U vlaku sam sjedila s nekom gospođom koja mi je izgledala kao da svaki dan tako putuje. Mislim si: al’ imaju volje tako svaki dan! A mi se bunimo kada putujemo više od pola sata autom i pređemo 30 km.

Ipak, volim ju više od svega. Od toga da obožavam piti Aperol Spritz, jer svaki puta uz njega dobijem i čips do umaka bolognese koji je uvijek prefin. Uvijek me oduševi i odličan shopping nekih starih talijanskih marki koje kod nas više niti u “falšu” ne postoje, primjerice Gas ili Stefanel.

Otoci lagune Burano
Otoci lagune Burano

No, nije samo Venecija tako dobra. Ima ona u svojoj okolici divnih stvari. Primjerice, lokalni restorani (kao oni restorani u Hrvatskoj s nabranim zavjesama na prozoru iz doba 70-ih) na Cavallinu, pa do divnih plaža i dobrih hotela.

Moram priznati da ja kao manijak za shopping svaki put jedva čekam otići u Outlet Noventa di Piave. A što mogu, kad u Geoxu kupim sinu dvoje cipele za cijenu jednih u Zagrebu? Iako je sam outlet podosta skup zbog velikog broja dizajnerskih dućana, postoje mjeseci u srpnju i siječnju kada se isplati doći zbog velikih sniženja. U Michael Korsu se tada čeka u redu da bi ušli. Ludo? Znam.

Tik do outleta se nalazi odličan hotel Base i hotel Noventa. Takvih hotela u Veneciji ili Lidu di Jesolu nema. Hotel Base je konstantno pun. Star je osam godina, a u vlasništvu je arhitekta. Već dugo nisam vidjela toliko ljubazno osoblje. U hotelu Base to Work u prizemlju se nalazi i odličan restoran. Cijene su stvarno pristojne i sve je zaista ukusno. Tanjur tjestenine platit ćete oko 9 eura.

Tvornica stakla
Tvornica stakla

Nakon što se odmorite i puni dojmova iz Venecije prespavate u nekom od hotela, moj savjet je da svakako posjetite otoke Lagune. Izlet na otoke Lagune kreće iz Punte Sabbioni. Uglavnom se posjećuje Murano, Burano i Torcello.

Torcello je meni bio malen i bez veze pa sam ga izbacila iz svih programa jer gospodin na otoku naplaćuje 2,00 eur za toalet koji se ne uopće ne bi trebao zvati tim imenom. Prestrašno!

Nakon toga slijedi oduševljenje – ručak na Buranu uz domaću svježu i ukusnu ribu. Domaći keksi, kineska čipka, limoncello… uživancija! Boje kuća nas oduševljavaju. Sve je šareno i vrlo živo. Osjećala sam se kao na našim otocima, koji su nenaseljeni, pa su došli turisti na sezonu, na ljeto.

Nakon toga uslijedio je Murano, koji je bio još bolji jer sam tamo našla kristalni luster za 800 eura. Iako skup, zaista je dobar. U bilo kojoj tvornici stakla rado će vam pokazati demonstraciju načina izrade stakla. Iako to meni nije ništa novo jer mi je mama radila u tvornici stakla Kristal u Samoboru pa smo mi svakodnevno živjeli s tim, fora je kad majstor staklar napravi tog malog konjića od užarene kugle.

U dva ili tri dana Venecije i otoka garantiram vam kako uopće nećete pomisliti na posao niti na probleme koji vas muče privatno. Što reći, osim da smo obavile dobar posao u Italiji. Upoznali smo divne ljude, vozile se gondolom, kupila sam Geoxice i najela se tjestenine. Za sve ostalo, uplatite si put u Veneciju i isprobajte sami. Nećete požaliti.

Leave a Reply

Your email address will not be published.
Required fields are marked *